Na stranim webovima često susrećemo disklejmere s kojim se webmasteri odriču bilo kakve odgovornosti nakon što uđete na stranicu. Što god pročitate, napravite, vidite, proslijedite, nije više odgovornost webmastera. I kako to inače biva sa odnosom Zapad – Istok, i maleni Hrvati su se ugledali na Zapad i počeli stavljati kod sebe disklejmere kojim se odriču zakonskih posljedica.
No caka je u tome, kada Ameri pišu disklejmer, oni se pak pozivaju na svoje (američke) zakone i oni kao takvi vrijede. Dok se naši pozivaju čisto “pro forme”, “eto nek piše” sistem.
Kada sam započeo sa projektom Tužibaba, bio sam svjestan pravnih posljedica i prije nego što sam ga počeo realizirati. Proučio sam Zakon o medijima i Zakon o el. medijima, dopune istog zakona te Kazneni zakon. I htio sam vidjeti koliko taj disklejmer drži vodu.
Nakon što sam se posavjetovao sa nekim odvjetnicima, rečeno mi je da u Hrvatskoj disklejmer ne vrijedi apsolutno ništa – nema uopće zakonske snage. To mi je bilo zanimljivo kad neki ogromni portali imaju disklejmere kao što je Tcom, odriču se svega što se piše u njihovim komentarima. Odlučio sam nazvati glavnog urednika i pitati ga što misli o tome.
Predstavio sam se kulturno i upitao kako oni riješavaju komentare, te kako se ograđuju od sadržaja sa njihovih stranica koji pišu anonimni posjetitelji. U početku mi je objašnjavao kako funkcionira njihov bad word filter, no mene je zanimalo što sa komentarima koji su izljevi mržnje, fašizma, šovinizma i još drugih raznih *izama, te kako se od njih ograđuju. Mrd, mic, tam, vam, “a čujte, mi smo Tcom”.
Samo sam se nasmiješio i zahvalio na potrošenom vremenu preko telefona:)
Tako da disklejmer zakonski kod nas ne postoji i svaki webmaster odgovara za sve što se nalazi na njihovoj stranici.
Nadam se da Vam je ovo pomoglo.
Uh, prvi put čitam ovako nešto. Ja sam isto jedan od onih koji napiše nekoliko stranica izjave o odgovornosti i misli da je time sve riješio. Ma u biti kada zakon nije toliko sređen sve se da zaobići pa tako i eventualni problemi.