Dugo nisam pisao bilo što na ovom blogu i to najviše radi toga što nemam vremena sjesti i pisati bilo što. No prekidam bložnu tišinu jednom lijepom viješću – Postao sam čuvar djetinjstva.
Čuvar djetinjstva se postaje vrlo lako. Samo morate donirati nešto novaca Unicefu za akciju “Čuvar djetinjstva” kako bi dobili tu titulu ili kao u mom slučaju, sami ju uzeli 🙂
Naime, bio sam u Zagrebu tamo negdje u lipnju ili u srpnju u nekom od trgovačkih centara i čekao prijatelja ispred neke trgovine. Kad smo tamo stizali vidio sam neku curu, kako stoji kod nekog plakata i nešto nudi/traži/prodaje/nagovara. Kako smo svi naučeni izbjegavati te izuzetno dosadne i naporne ljude, tako sam i ja šmugnuo u drugu stranu. No dok sam čekao prijatelja, bilo mi je dosadno pa sam otišao vidjeti što ta mala djevojka nudi/traži/prodaje/nagovara. Objasnila je akciju čuvari djetinjstva i kako je nitko ne želi ni saslušati. Ja sam jedan od rijetkih koji je stao i pitao o čemu se radi. Nastavili smo priču i pitao sam kako mogu pomoći, pa mi je objasnila da oni ne uzimaju gotovinu na licu mjesta, već imaju prijavnice preko koje se možete upisati te vam sjedaju direktno na vaš račun.
Haha, ovo ne zvuči lijepo, no činjenica je da vi odredite koliko ćete mjesečno novca dati toj akciji tako da se ne morate sekirati, a i tu prijavnicu možete poništiti kada god želite. Odlučio sam potpisati i dati im 30 kuna mjesečno. Taj iznos teško da ću davati negdje u kešu (nisam discipliniran), tako da je bolje da si oni sami uzmu svaki mjesec. 30 kuna neću ni osjetiti a drugima će puno pomoći. Mene je osobno oduševio način kako se može doći do donacija i uopće nisam znao za taj način. Da sam znao, prije bih već potpisao tako nešto.
Moja poruka vama: Činjenica je da smo svi bombardirani sa razno raznim prodajama, osiguranjima, bankama, telefonijama i navikli smo ih (da ne kažem) odje*avati u startu bez da im dozvolimo da kažemo o čemu se radi. No ovaj put mi je bilo drago da sam poslušao što je imala za reći, jer sad mi je još draže što sam mogao učiniti dobro djelo.
Još jedno iznenanđenje je stiglo tamo negdje polovicom kolovoza. Stigla mi je pošiljka od čuvara djetinjstva i pitao sam se o čemu se radi.
Ekipa iz Unicefa mi je čestitala rođendan. Bilo mi je jako drago. Možda oni tako šalju svakome, možda im je takva politika, no ta mala gesta je učiniča svoje. Drago mi je što sam ponosni čuvar djetinjstva.
Pozdrav ekipi iz Unicefa i puno Vam hvala!
p.s. stavio sam prijavnicu i link ako ste zainteresirani postati čuvar djetinjstva.
Svaka čast 😉
Znam, ja sam jedna od tih djevojaka. Makar većina ljudi samo bezobrazno šmugne od našeg pulta, nemajući blage veze što su upravo propustili, zbog tih 20 posto ljudi koji imaju dovoljno razuma i dobre želje da izdvoje 5 minuta i saslušaju nas, sav se trud i frustracija isplate. 🙂
Hvala puno, Stipe! 🙂
Ma lažovi, da znate šta se sve krije iza toga ne bi im dali ni lipe, znam o čemu pričam.
Vidjevši ovu poveznicu na Facebooku, razveselila sam se jer sam saznala za još jednog Čuvara djetinjstva. Čestitam ti što si odlučio to postati. Ja sam također Čuvarica djetinjstva. Postala sam to na gotovo isti način kao i ti. Šetala sam se s prijateljicama po trgovačkom centru i ne razmišljajući ni o čemu osim kupovini kofera, jer putujem u daleki grad… gledala sam u razne izloge. Moja najbolja prijateljica je rekla: POGLEDAJTE, OVI LJUDI SU IZ UNICEFA, IDEMO VIDJETI O ČEMU SE RADI. Otišle smo do pulta i pitale smo da nam objasne što je to točno i kako možemo pomoći. Nažalost, moje prijateljice nisu mogle postati Čuvari djetinjstva jer nemaju tekući račun u određenim bankama, ali meni se, na svu sreću, pružila ta predivna prilika. Nisam mogla ni zamisliti kako će mi taj dan promjeniti pogled na život, ne samo moj, već cjelokupan život na ovoj planeti. Zahvalna sam Bogu jer mi je dao mogućnost da pomognem onima kojima je pomoć potrebna. Kao što si i ti rekao, tih 30 kuna niti ne osjetimo, a nekome je to potrebno kao zrak koji udišemo. Frustrira me sama pomisao na to da neki ljudi uživaju u NOVCU kojim bi mogli spasiti stotine nečijih života. Moj prvi korak bio je tih 30 kn. Bila bih presretna kada bih mogla pružiti više od toga, ali ja sam samo mali čovjek naspram svih onim MILIJARDERA kojima je novac i slava ispred svega. Nažalost, nemam toliko da im pomognem onako kako bi im se trebalo pomoći. Boli ne duša kada pomislim kako je tim sirotim ljudima, kako se pate iz dana u dan. I mogu samo reći da su hrabriji od svih nas, jer oni PREŽIVLJAVAJU, svaki dan gledaju smrti u oči, dok je nama najveći problem, recimo… hoćemo li imati dovoljno novca od ove plaće, nakon što poplaćamo režije, kako bismo si priuštili nove zavjese jer nam se ove stare više ne sviđaju. Da bar je svatko od nas Čuvar, ne samo djetinjstva, već i svih onih ostalih bespomoćnih ljudi kojima je namjenjena takva bolna sudbina.